Jel' tako Zorane?

Pučko otvopreno učlilište Vodice ugošćuje novu, toplu, vedru predstavu JEL` TAKO, ZORANE ? nastalu u koprodukciji Kazališta Moruzgva i Kazališta Marina Držića Dubrovnik, prema tekstu Tanja Mravak i u režiji Tamare Damjanović.

O predstavi

Jel' tako, Zorane? obiteljska je priča, možda na trenutke i topla obiteljska priča. Jer obitelj je mjesto trajnih trzavica, intenzivnih emocija, zataškavanja, zamjeranja, zajedništva, uzajamnosti, obitelj je mjesto velikih, neizgovorenih očekivanja. Nigdje tako ne vrije i ne huči, nigdje nije tako tiho, a opet tako glasno kao u obitelji. To je mjesto gdje se možete skriti i gdje ništa ne možete sakriti. Obitelj iz ove priče nosi se s netom učinjenim sramotnim činom i takav ispad jednog njihovog člana dobrano protrese svakoga od njih. Tako okrznuti bivaju ranjivi i njihove se dugogodišnje obrane ruše, prešućivanja se nespretno artikuliraju u konačno izgovorene riječi. Sramotan čin iz ove priče možda bi ostao i skriven, možda čak ni odseljene kćeri ne bi za njega znale da netko mobitelom nije snimio njihovog brata kako se na plaži nagurava s dva golobrada mladića druge nacionalnosti, a on pri tom ostane gologuz. Taj čin ovoj obitelji ne ostavlja puno manevarskog prostora nego traži od njih da se okupe, zbiju u kuću i pokušaju sanirati svježu ranu. Ali avaj! Rana će se produbiti, proširiti i umnožiti. Trajni međugeneracijski sukobi, prijenosi trauma, podrazumijevanja, očekivanja, skrivanja, a opet posve organska potreba jednih za drugima tema je koja me, upravo zbog svog kontrasta i njegovog literarnog potencijala, stalno zaokuplja. Uz taj kontrast značajan je i onaj kojeg donosi nesklad suvremenog života i tradicionalne obitelji, potrebe za osobnom izgradnjom i čežnje za pripadnošću. Sve to dvije kćeri, zet, otac i majka donose u jednu kuhinju s blagovaonicom i dnevnim boravkom, zatvoreni kao u ekspres loncu.
U središtu priče je obiteljski događaj koji razotkriva neuralgične točke iz prošlosti, istovremeno se ispreplećući s aktualnim događajem člana obitelji koji je nehotice izazvao sukob s osobom drugačije nacionalnosti. Vječno, pa tako i danas, aktualne teme u ovom su tekstu oblikovane uz veliku dozu humora koji se s jedne strane suptilno poigrava s klišejima dalmatinskog mentaliteta, a s druge donosi toplu ljudsku priču o malim, svima nama tako bliskim, sudbinama o kojima se često ne usudimo govoriti. Upravo je prepoznavanje na ljudskoj osnovi jedna od bazičnih kvaliteta Tanjinog pisma, na ćemu će se inzistirati i u kazališnoj formi u adaptaciji i režiji Tamare Damjanović, dok će lica na sceni iznijeti Ecija Ojdanić (u alternaciji s Barbarom Nolom), Goran Grgić (u alternaciji s Vedranom Mlikotom), Csilla Barath Bastaić (u alternaciji s Ivom Kraljević) , Paško Vukasović (u alternaciji s Ivanom Čuićem), te Petra Svrtan (u alternaciji s Ivom Šimić).

Cijena ulaznice: 40 kn; za studente i umirovljenike 20 kn; za podizanje besplatne ulaznice vrijedi iskaznica Prijatelj kazališta 2020.
Radno vrijeme blagajne: od ponedjeljka, 22. do petka, 26. studenog od 11 do 13 sati i na dan predstave, 26. studenog od 19 sati.
Broj posjetitelja: 50

Izvedba

Datum i vrijeme: 26. studenog 2021. u 20:00 h
Mjesto: Kulturni centar Vodice
Autorski tim

Režija: Tamara Damjanović
Tekst: Tanja Mravak
Glume: Ecija Ojdanić, Vedran Mlikota, Csilla Barath Bastaić, Paško Vukasović i Petra Svrtan

Jel' tako, Zorane? obiteljska je priča, možda na trenutke i topla obiteljska priča. Jer obitelj je mjesto trajnih trzavica, intenzivnih emocija, zataškavanja, zamjeranja, zajedništva, uzajamnosti, obitelj je mjesto velikih, neizgovorenih očekivanja. Nigdje tako ne vrije i ne huči, nigdje nije tako tiho, a opet tako glasno kao u obitelji. To je mjesto gdje se možete skriti i gdje ništa ne možete sakriti.