Arheologija

Velištak

Sustavno arheološko istraživanje na arheološkom nalazištu Velištaku kod Čiste Male, u Velimskom polju, započeli su 2007. godine kad su posve slučajno otkriveni ostaci naselja iz vremena tzv. hvarske kulture. Govorimo o kasnom neolitiku ili, kako ga još nazivaju, o kasnoj fazi mlađeg kamenog doba koja seže u vrijeme prije 7000 godina. Mjesec dana nakon otkrića započeta su sustavna istraživanja i nastavljena su u kontinuitetu svake godine jednom istraživačkom kampanjom.  Voditelj istraživanja je viši kustos prapovijesne zbirke Muzeja grada Šibenika, Emil Podrug, a radove zajednički financiraju Šibensko-kninska županija i Grad Vodice te većinu godina i Ministarstvo kulture.

Velištak je, ne samo prvo istraživano naselje hvarske kulture na području Dalmacije, već i njezino dosad najranije poznato nalazište, osnovano na samom početku 5. tisućljeća prije Krista, a trajalo je nekoliko generacija, oko tristotinjak godina. Naime, većina dosada istražnih nalazišta iz tog razdoblja su špilje koje su služile kao pastirska skloništa, dok je Velištak prvo istraživano naselje hvarske kulture u Dalmaciji. 

Nakon trinaest godina kontinuiranoga iskapanja tijekom kojih je istraženo skoro 500 m2, možemo se pohvaliti izuzetno vrijednim nalazima koja nam zorno pokazuju način života, preživljavanja i privređivanja onodobnog stanovništva. Istraženo je nekoliko objekata ukopanih u prirodnu, geološku podlogu od glinaste zdravice i pronađen veliki broj keramike, životinjskih kosti, alatki od kosti, kamena ili kremena, i slično.

Provedene su analize sakupljenih životinjskih i biljnih uzoraka, koje nude podatke o glavnim gospodarskim aktivnostima i prehrani nositelja hvarske kulture na ovom nalazištu. Pokazalo se da je osnova stočarstva bila uzgoj ovaca i koza (oko 45%), a nešto slabije su zastupljene kosti goveda (oko 35%) i svinja (nešto manje od 20%). Lovne životinje su činile manji dio prehrane, no znamo da se na trpezama u naselju na Velištaku znalo naći i veprova, jelena, čak i labudova. Od biljnih sorti, uzgajano je više vrsta žitarica, i to: jednozrna i dvozrna pšenica, ječam, zob i raž. Navedene analize proveli su kolege prof. Anthony Legge (Cambridge Univeristy, UK) i Kelly Reed (Leicester University, UK).            

Datiranje naselja provedeno je radiokarbonskom analizom dvaju uzoraka životinjskih kostiju na Univeristy of California Irvine (USA) na temelju kojih je zaključeno da se na Velištaku živjelo u vremenskom rasponu od 4900. do 4700. prije Krista, što odgovara klasičnoj fazi hvarske kulture (inače hvarska kultura traje tijekom gotovo čitavog 5. tisućljeća prije Krista).

 

Velika Mrdakovica

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća dr.sc. Zdenko Brusuć otkrio je 130 prapovijesnih i rimskih grobova na padini Velike Mrdakovice i već se tada govori o Velikoj Mrdakovici kao o mogućoj Arauzoni, važnom rimskog trgovačkom naselju sagrađenom na putu između Iadere (današnjeg Zadra) i Solina, dobro povezanom kopnenim i morskim rimskim putovima.

Nakon stanke duge nekoliko desetljeća Grad Vodice je, upravo na poticaj Pukog učilišta, u suradnji s Muzejom grada Šibenika, ponovno pokrenuo istraživanja na ovoj nekropoli. U tri uzastopne godine, od 2011. do 2013., pronađeno je nekoliko paljevinskih rimskih grobova s bogatim staklenim i keramičkim nalazima te jedan raniji, helenistički.

Većina nađenog materijala je lokalnog podrijetla, ali ima i onog donešenog sa sjevera Europe, južne Galije, Italije i sirijsko-palestinskih radionica budući je preko zatonske luke Mrdakovica bila povezana s cijelim svijetom. Grobni materijal datira iz 7. stoljeća prije Krista do kraja 2.stoljeća nakon Krista, kao i samo naselje na tjemenu brda. Baš po tom nađenom i obrađenom materijalu možemo rekonstruirati način života, trgovačke veze, a donekle i društvenu strukturu iz tog doba i naučiti kao se na ovom prostorima nekada živjelo.


Od svega nađenoga, najvrijednije je otkriće pužolikog ritona sačuvanog u cijelosti, kakvih je do pronalaska mrdakovičkog, na području cijele Europe pronađeno tek sedamnaest sačuvanih primjeraka. Prema njegovom obliku i umijeću izrade možemo ustvrditi da se radi o reprezentativnom primjerku koji zasigurno nije proizvod lokalnih majstora, već uvozni komad, posebno naručen za imućnijeg člana ondašnjeg društva. Ukrasi i poseban oblik upućuju na zaključak da je riton, osim uporabne, imao ritualnu primjenu. Upravo ovaj nalaz zauzeo je istaknuto mjesto u prizemlju stalnog postava Muzeja grada Šibenika, i to s punim pravom.

Svi pronađeni rimski paljevinski grobovi bili su smješteni u procjepu litice na relativno maloj dubini, u prosjeku oko 20 cm, dok je helenistički grob pravokutnog oblika, oivčen priklesanom liticom i tesanim kamenovima dug 190, a širok 135 cm. Ovaj je grob vjerojatno još prije devastiran, a ostaci materijala, sustavno i namjerno razbijenog, govore o višekratnom korištenju. I materijal iz triju rimskih grobova je znatno uništen te nađen uglavnom u fragmentima što možemo pripisati dijelom učinku vremena, vegetacije i loše proizvedene keramike, a dijelom i pretpostavljenom ritualnom razbijanju posuđa tijekom službe ukopa. Spaljene kosti pokojnika su bile smještene u keramičke urne lokalne proizvodnje, ponekad pokrivene keramičkim tanjurom i kamenom pločom. U blizini urna, u nekoliko navrata, pronađene su posude tankih stijenki ili neka druga keramička posuda.

Pučko je učilište  od početka  radilo sa šibenskim arheolozima na projektu oživljavanja cijelog lokaliteta i pronalaženja načina da se nađu sredstva za istraživanje samog liburnsko-rimskog naselja na tjemenu brda koje je bilo potpuno zaraslo i pokriveno debelim slojem zemlje. Napokon, prilika se ukazala podrškom Šibensko-kninske županije koja je projekt i prijavila te su sredstva dobivena iz pretpristupnog europskog IPA fonda, programa HERA (Sustainable tourism management of Adriatic HERitage). Tijekom projekta istražena je petina liburnsko-rimskog naselja na samoj glavici brda Velike Mrdakovice, napravljena je pješačko-biciklistička staza koja spaja naselje s rimskom cisternom u podnožju i nekropolom na padini brda te je osmišljena kulturna turistička ruta  Voda – moćna stvarateljica povijesti kojom se povezuju kulturne atrakcije Šibensko–kninske županije snažno obilježene vodom.

Tijekom godine i pol dana, intenzivnim arheološkim istraživanjima, otkriveno je 300 metara kvadratnih liburnske i rimske arhitekture i utvrđeno 17 prostorija te pronađen jugoistočni bedem na pojedinim mjestima visok i do 1.90 m visine.

Daljnja istraživanja vrše se u kontinuitetu i nakon 2016. godine kada je i službeno završen HERA projekt, samo u manjem obimu jer su i sredstva znatno manja. Financijsku potporu istraživanjima stalno pružaju Grad Vodice, Muzej grada Šibenika i Ministarstvo kulture.    

Tijekom 2019. godine nastavljena su istraživanja unutar devetnaeste prostorije, utvrđen je sjeveroistočni rub desete prostorije, sjeveroistočni zid osamnaeste prostorije te smjer jedne ulice. Također je pronađena veća količina ulomaka amfora, metalni ingot – predmonetarni način plaćanja i republikanski denar. 

Istraženi materijal s nekropole i naselja utvrdio je trgovinu tadašnjih stanovnika Velike Mrdakovice s područjima Baltika, južne Francuske, cijelog apeninskog poluotoka i Levantom što je čini ravnopravnim dionikom svih onodobnih zbivanja od osnutka grada u 7. st. pr. Kr. do kraja 2. st. poslije Krista. Istraženi keramički, numizmatički, metalni, koštani i stakleni materijal, kao i neki izdvojeni nalazi, u prvom redu jedini u Hrvatskoj i jedan od tek sedamnaest pronađenih u svijetu, stakleni pužoliki riton, izdvaja Veliku Mrdakovicu kao perspektivniji arheološki lokalitet Mediterana. U podnožju Velike Mrdakovice, u neposrednoj blizini naselja i nekropole nalazi se i savršeno očuvana rimska kaptaža iz 1. stoljeća.

Stoga je Velika  Mrdakovica značajan arheološki lokalitet na kojem se još puno toga mora istražiti da bismo doznali nove činjenice i spoznaje o našoj kulturno-povijesnoj baštini, ali i potencijal za razvoj Vodica kao kulturne turističke destinacije. Na tom tragu Pučko učilište, zajedno s Turističkom zajednicom grada Vodica organizira Bakanalije na ovom lokalitetu uprizorujući onodobni život ovog prostora.

 

Arheološke izložbe

Sa željom da širu javnost zainteresiramo za arheološku baštinu vodičkog kraja započeli smo s lijepom tradicijom održavanja arheoloških izložbi u atriju Kulturnog centra. Kako bi probudili ponos i svijest ljudi o nevjerojatnom blagu koje je pronađeno, a čiji su najreprezentativniji primjerci bili izloženi u našim vitrinama, organizirali smo već četiri arheološke izložbe.

Prva izložba Arheološka baština vodičkog kraja otvorena u svibnju 2010. godine, bila je svojevrstan presjek vodičke kulturno povijesne baštine na kojoj smo dotaknuli sve naše lokalitete od prapovijesti do srednjeg vijeka.

Uslijedila je sveobuhvatna izložba Velika Mrdakovica - rezultati najnovijih arheoloških istraživanja (2011. - 2013.) o istraživanjima provedenima na nekropoli Velike Mrdakovice, a treća izložba Velištak - život naselja kasnog neolitika bila je vremeplov kojim smo otputovali 7000 godina u povijest, u razdoblje kasnog neolitika i hvarske kulture.

Imali smo i jednu nesvakidašnju izložbu - Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje kojom smo predstavili rezultate istraživanja brodoloma iz grčkog doba kod otoka Žirja, liburnskih i rimskih brodova iz uvale Caske na otoku Pagu, srednjovjekovnih brodova iz Nina i novovjekovnih trgovačkih brodova potonulih kod otočića Gnalića nedaleko od Pašmana i u uvali Suđurađ na Šipanu. Autorice su bile dr. sc. Irena Radić Rossi, docentica na odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru i dr. Giulia Boetto, viša istraživačica instituta Centre Camille Iullian, a samo otvorenje bilo je obogaćeno predavanjima o istraživanjima arheoloških nalazišta u hrvatskom podmorju.